izuti
1.
(G ap. A
; Lar, Dv (G), H (V, G)),
iziti (B, R ap. A
; Dv, H, VocB
; h- O-SP→SP),
uzuti (H (V, G)).
Cobarde, asustadizo.
"Effrayé"
O-SP 229.
"Caco, medroso"
Lar.
"Farouche, ombrageux. Abere izutia, animal ombrageux"
H (s.v. izia).
"Espantadizo"
A.
Izutia dalako.
It Dial 71 (Ur bildurtija, Dv izipera, Ip lotsor).
(Izuti). --Ez andrea, ez. Okerrik ez det egin nai.
NEtx Antz 20.
Neskakin izutia dela esaten dute.
Etxde JJ 138.
Ez bai dute atsegin gizon izuti ta koldarrik.
Anab Poli 129.
Izutia zan mandoa.
"Asombradiza"
.
Berron Kijote 210.
Pour épater le bourgeois, beharbada, horren izutia delakoan.
MEIG VII 39.
v. tbn. Ag G 83. EA OlBe 36. Erkiag BatB 78. Ibiñ Virgil 105.
2.
Terrible.
Kuadro lotsagarri eta izuti oni estalki bat bota nai nioke.
Ant ZerBid (ed. 1888) 90.
Zorigaitz onen ondoan itxasoa ezta gazi [...], ekaitzeguna ezta izuti.
Ag Serm 580.