kokel
(AN, L, BN-arb-baig ap. A),
kokela (T-L).
Cacerola de metal.
"Cocotte, casserole",
"coquelle"
T-L.
Apaindu zituen [erbi] bat kokelan, bertzea gerrenean.
Leon GH
1928, 43.
Garratoin salda jana duzuenaz geoz, orai kokelan kausituko duzue gatu-saltsa.
GAlm 1955, 54.
Iruditu zitzaigun sukaldaria bere txuloan idoroko gendula kokel (cacerola) artean murgilduta.
Etxde Itxas 171.
Egin diot ba, [...] prou... prou. [...] [Usoak] segura konprenitu du: kokela! kokela! eta fuera joan da.
Herr 17-10-1963, 2.
KOKEL-DANTZA.
Lezoko dantzariak eman dituzte: aurresku, ezpata, arku, jorrai, zinta, kokel, makil dantzak.
Eskual 15-8-1913 (ap. DRA
).