pio
1.
(V, G, AN; H),
piu (L, BN, S)
Ref.:
A;
Lh (piu);
Elexp Berg
.
(Onomat.).
"Cri d'un oiseau qui piaule"
H.
"Onomat. del piar de los polluelos"
A.
"Cri du petit canard. On dit souvent piu-piu
"
Lh.
"Onomat. del piar. Or dabiz txitak pio ta pio
"
Elexp Berg.
.
2.
(L, BN, S ap. Lh
; H),
pijo. (Sust.).
"Piaulement"
H.
Txori pijuak dira zugaitz atsegiñak.
"Las canciones de las aves"
.
Laux BBa 90.
Ementxe dago kabi epela, / pioz beterik, ondiño.
Gand Elorri 218.