pipil
1.
(V-ple-arr-oroz ap. A; Añ (V), Zam Voc
),
pipila (V-oroz ap. A
).
"Botón, en flores"
Añ.
"Botón, capullo de las flores"
A.
v. LORE-PIPIL, pipita.
Lilien aizpa zeran Maitiñe / pipil kutuna!
EA Txindor 37.
Mendiko lorea, pipila edatuz.
TP Y
1933, 88.
Txuriaz nâsi, pipil gurien, / ler-gabe-lore zabal-zorien / gorrixka, nabari duk sarri, / odol-tantoak antzo.
"Capullos tiernos"
Ldi BB 114.
Muño-ganetan berein pipil, / lorarik ederrena uretan!
Laux AB 38.
Lorak zutik arrotuaz, kukulak ideki ta pipillak edatuaz.
Erkiag Arran 191.
Mats-aiena ezta Egoaren beldur, ezta ere Iparrak zerutik igortzen dituen euri-erauntsiena; aitzitik, pipilak lertuz ostoak oro zabaltzen ditu.
Ibiñ
Virgil
89.
[Argimutil bat] guztia urre gorriz, bere azpi, enbor, ontzitxo, pipil eta lorakaz.
Ker Ex 25, 31.
Ori jazo yakon Alonsoren
larrosa-pipil lerdenari.
Onaind STeresa 24.
2.
(Añ (V)),
bipil (-ph- L-sar, BN-ciz ap. A
).
"Pimpollo, pipilla
"
Añ.
"Rama joven en el árbol"
A.
3.
"(V-arr-oroz), retoños de berzas"
A.
4.
"(V-ple-arr), ojo de haba"
A.
5.
pipila (S; A, Foix ap. Lh.).
"Liseron des champs"
Alth Bot 11.
"Enredadera, campanilla, corregüela"
A (que cita a Alth).
Bere inguruak pipilaz (enredadera), papanzaz, oinodiz, arraiaz, eta beste lili apaingarrienaz edertzen dituzte.
J.M. Tolosa EEs
1913, 114.
6.
"(V-arr-oroz), tanino, sustancia astringente contenida especialmente en la corteza de algunos árboles, como la encina y el olmo"
A.
7.
(G-azp) .
(Voz del lenguaje infantil).
Pene.