solido
1.
(S ap. Lrq
; Dv, H) .
(Adj.).
Sólido.
Egiazko ohore solidorik.
Tt Onsa 11.
Egin zarete presuna batzu bezala, zeinei esnea eman behar baitzaie eta ez jaki solidorik.
He He 5, 12 (TB yanhari solido; Lç bianda zerratu, Dv jaki sendo
).
Bertute solido edo segurari.
He Gudu 80.
Egi sainduak, egi solido eta firmeak.
FamInst
783.
Erran ezadak hik / orai abis bat solidorik.
AstLas 22.
Doktrina solido, segur eta dibino batez.
Jaur 140.
Edertasun solido eta iraupeneko bat.
Ib. 143.
Ez othe zuen bada bere estatu sainduan okupamendu serios eta solidoagorik?
Gy VIII.
v. tbn.
in Brtc 3. MarIl 1. Hb Esk 51.
2.
solidu.
(Sust.). Sólido.
Beien esnea zer dan azaltzean, bi alde balitu bezela itzegin oi da, alegia: ura alde batetik, edo lodiki edo gogortzekoak (soliduak) bestetik.
Oñatibia
Baserria
94 (tbn. 94 solidu edo lodigarri).