otoigia
otoigu (othoigü A).
"
Othoigü [sic] (Sacram 29), oratorio, capilla"
A.
Emanen dütie […] kontiak […] gaiza ororena […] eta othoigiako edergailliena.
Sacram 29.
Ez eliza eijer bat S. Blasik bezala, bena othoigia txipi bat.
ArmUs 1896, 113.
Goiti dezogün gogotik / harrizko orhitzapena, / othoigian Ortze handian / ospetan egonen dena.
Casve SGrazi 151.