Pensativo.
v. pentsakor.
Eta beiñ-ola, zer esan asma-eziñik nengoala, papera aurrean, [...]; ain pentsati ikusi ninduanean, zergatik nengoen ala, galde egin zidan.
"Viéndome tan imaginativo"
.
Berron Kijote 18.
Begirada illun, kopeta makur eta pentsati.
LMuj BideG 270.