baldinetan
(H),
balinetan (H, A (que cita a E)) .
(Partícula de refuerzo del condicional; se coloca al principio de la oración).
v.
baldinetariak.
Balinetan nik banerro hari neure bihotza / Eta gero balin balit respuesta bortitza, / Dardoak bano lehen liro erdira ene bihotza.
E 147.
Balinetan ioan ezpaninz, ogenduru ninzaten, / Ene kontra falseria bethi zinhetsi zaten.
Ib. 231s.
Egunari iguzkia, gau beltzari ilhuna / Lehen faltaturen dira ezi hura gugana, / Balinetan egiazki gu bagaude hargana.
Ib. 95.
Amore bat hautatzeko konseilu bat nekeie, / balinetan sekulakoz gogoan sar balekie.
Ib. 85 (v. tbn. ib. 101, 111, 235).